Klariga su drhtale ruke. Gledala je u stari koverat kao da u rukama ne drži papir, već sve greške svog života. Itan ga je pažljivo uzeo. Na koverti
Vrata hotelske sobe su se otvorila. Na pragu je stajao muškarac u sivom kaputu. U rukama je držao tanku fasciklu. Derek je naglo ustao. — Šta ti radiš
Obezbeđenje je zatvorilo sve izlaze. U server-sobi zavladala je takva tišina da se čuo samo duboki šum opreme. Sofija je gledala u ekran. Tehnički direktor Viktor Hart polako
Danijel je gledao u fotografiju kao da pred sobom vidi duha. Na slici je bila mlada žena duge kestenjaste kose i onog istog osmeha koji je nekada poznavao
— Odakle znaš to ime? Glas Džonatana Haringtona je drhtao. Masa oko njih više se nije smejala. Svi su osećali da se dogodilo nešto čudno. Nešto mnogo veće
— Sećaš li se koga si ostavio zbog svojih epoleta? Lina je to izgovorila gotovo šapatom. Ali u banket sali čuli su je svi. Njen otac, Roman Gromov,
— Sada ćemo razgovarati o drugom braku i ukradenom novcu. Nishin glas zazvučao je mirno. Previše mirno za ženu koju je porodica njenog muža pre samo tri dana
— Daj ga. Otac ne sme da sazna da si posle ove noći ostala živa. Saida nije videla nož u sestrinoj ruci. Ali ga je čula. Tanak metalni
— Sada vas čeka dole. Te reči su iz tame hodnika zazvučale toliko mirno da Damian Rejes u prvi mah nije shvatio šta znače. Stajao je na vratima
— Sada ćete morati da saznate ko je slagao o njegovoj dijagnozi. Te reči pogodile su Artjoma Voroncova jače nego bilo kakav vrisak. Stajao je pored kuhinjskog stola